recenzije

Slipknot

We Are Not Your Kind

Dekadent

The Nemean Ordeal

Bad Religion

Age Of Unreason

Vltimas

Something Wicked Marches In

Behemoth

I Loved You At Your Darkest

Več izvajalcev

Menhir

Benighted

Dogs Always Bite Harder Than Their Master

Cryptopsy

The Book Of Suffering - Tome II

Aborted

Terrorvision

Embassy 516

Correlation

Kevlar Bikini

Rants, Riffage, and Rousing Rhythms

Zlobnik

Zlobnik

Nightbearer

Stories From Beyond (EP)

Carnation

Chapel Of Abhorrence

Grob

Metanoia

Immortal

Northern Chaos Gods

Dalstroy

Bite the Spirit

The Canyon Observer

NØLL

banner
banner

recenzija

22. 7. 2014  Space Eater - Passing Through the Fire to Molech  (Pure Steel Records, 2014)
Magična iskra došla je u obliku ploče Passing Through the Fire to Molech. I to ti je albumčina.

Pri Profanity včasih eksperimentiramo s tujimi jeziki, no, tokrat je na vrsti srbohrvaščina. Vsakič za tem stoji tudi tehten razlog; za recenzijo odličnega thrasherskega viharja, ki so ga zakuhali Space Eater, je to na prvem mestu branost. Bratom iz regij bivše države sem želel ponuditi tekst, ki ga štekajo. Obenem sem želel tudi samemu sebi postaviti izziv, saj gre za prvo besedilo, ki se ga napisal v drugem slovanskem jeziku. Seveda pozivam tudi slovensko bralstvo, da si tekst prebere in se nanj odzove. Nenazadnje je poanta takega teksta združevanje skozi glasbo, ki jo poslušamo.

Posebna zahvala gre Stelli Aslani - thanks za popravke in nasvete!

OK, priznajem. Otkad znam za srpske manijake Space Eater uvijek sam od njih očekivao neku razinu melodičnog appeala. Međutim, nije mi nijednom palo na pamet da bi to mogla biti grupa koja će jednom da napravi mega albumčinu. A onda počinje pokret - sa mijenjanjem decenije došlo je i do razvoja u smjeru članova Space Eatera. Novi vođa Luka Matković mijenja sastav dio po dio i na kraju završi sa grupom neprevaziđenih muzičara. Ipak je trebalo još nešto kako Space Eater ne bi završio kao tribjut svojim starijim (sad mogu slobodno da kažem i jednostavnijim) pjesmama... Ta magična iskra došla je u obliku ploče Passing Through the Fire to Molech. I to ti je albumčina.

Molech počinje bez odugovlačenja (intra), a glavno obilježje novog Space Eatera odmah dolazi do izražaja: privlačne melodije koje se vrlo lako pamte i kojima je glavni uzrok uvijek vokal. S Boškom Radišićem (R.I.P.) na vokalu Space Eater je uvijek djelovao na temelju speed metal bendova starije škole poput Agent Steel, Helloween i dalje. Matković kao pjevač stvara sasvim suprotno. Njegove melodije više su moderne te u sebi pomalo nose skokovit appeal pop vokala. Naravno, drži se svog provjerenog power-thrash zvuka iako ima tu puno i vrištanja i režanja (kojeg bi za moje pojmove moglo biti i ponešto manje).

U stvari, to ni nema puno veze kad u pozadini uvijek ima masnih i debelih gitara. Space Eater drmaju rifove brže nego Coroner. Stilski više liče na njemački sreš iz osamdesetih, samo što su nekih 10 puta više tehnički. Gitara je naravno odsvirana kao što treba - Matković me uvjerava da nema editovanja, što znači da gitara zvuči precizno no istovremeno i pomalo sirovo, k'o što i treba. Najsvijetliji bod, osim vokala, su vjerovatno solaže; Luković i Matković u tom smislu ni malo ne štede, iako Matkovićeva gitara više "pjeva" te zbog toga lakše ulazi u uho.

Ako se pustimo još malo niže u muzičkom sendviču - sastojci: vokal-gitara-bas-bubanj - dolazimo do hljeba metala kao takvog. Na toj razini dominira Marko "Tihi" Danilović, jedan rijetkih bubnjara u ovoj muziki koji ima smisao za dinamiku kao groove, a i dalje u smislu mijenjanja glasnosti. Njegove zanimljive linije su benzin ploče jer stalno daju novu brzinu, a ponekad se desi i da eksplodiraju. Zvuk bubnja vjerovatno je najveći produkcijski plus ovog albuma - albumčine. Jedan je od rijetkih koji zvuči potpuno prirodno i ostavlja mjesta za Danilovićev dinamičan stil. Drugi dio ritam sekcije je vjerovatno jedini minusić cijelog Molecha. Basist Karlo Testen sa metalnim i tankim zvukom bez prestanka prati gitaru umjesto da se uključi u velemasan kick Marka Danilovića.

Teško je odabrati samo par pjesama koje zajedno čine vrhunac ploče. U svakom slučaju za mene su to pjesme poput Unjagged, A Thousand Plagues, Medea i Ultra-Violence koje se nalaze u klasičnim teritorijama treš metala, tu i tamo sa dodanim progresivnim trenucima. Međutim ekstremnije pjesme u srednjem dijelu ploče uvijek imaju kvalitetne refrene, no, osim toga se cijela ploča kao bonus ponosi sa odličnim tekstovima. Na taj je način Space Eater postigao profesionalnost koja često nedostaje bendovima s Balkana. U ovo internetsko doba prosto nema više izgovora za krš ingliš. Ako to nije dovoljno, Space Eater za šećer na kraju diže kvalitet još za dodatnih posto i po; na pjesmi Exhibition of Humanity u goste primaju Kozeljnika  (The Stone) i Zokija Vandala (Infest, The Stone).

Presuda? Kupi. Kradi. Prosi. Glavno je samo da se ova ploča sluša, i te na veliko. Space Eater su živi dokaz da u glazbi nema granica. Passing Through the Fire to Molech je odlična ploča i sigurno će se svidjet svima koji vole dobru muziku. To nije treš metal za trešere, nego muzika za slušanje.

twitter facebook